субота, 30. март 2013.

Kafić ``Preko puta``

U tom su se kafiću prvi put sa alkoholom upoznali mnogi dečaci,generacije i generacije su kalile svoje umeće opijanja pre nego što sam ja stigao da se upoznam sa njim. To je bilo malo mesto,ali su svi bili tu,nije imao neko posebno ime,ali smo svi dolazili tu ``preko puta`` i taj naziv je ostao čvrsto ukorenjen.
Jedne večeri sam kao po običaju navratio tu ``preko puta`` u nameri da popijem kafu i obrišem dosadu koja se kao paučina plela u mojoj svesti.
Prostor u kom sam boravio čekajući kafu od ljubazne konobarice koja me je ispitivala o svemu i svačemu kao da je jedna od Dačićevih agenata,a ne obična radnica koju ne bi trebali zanimati životi mušterija i početnika u piću. Odgovarao sam mehaničkim klimatanjem glave konačno dočekavši da budem uslužen kafom.
Zapalio sam cigaretu,a galama pijanih klinaca i napaljenih maloletnica smetala je mojim ušima.
Pored mog stola sedela si Ti,okružena klincima čijim je ponašanjem vec uveliko dirigovalo pivo koje je pravilo haos u njihovim nedovoljno razvijenim mozgovima.
Našao sam se na skupu čobana koji su te večeri sišli sa raznih prirodom bogatih predela posmatrajući Te kao besni psi spremni da sav svoj odvratni prostakluk potroše na Tebe.
To je bilo neizvodljivo jer su ga imali u izobilju i koji se poput smrada alkohola i dima cigareta širio prostorijom. Postajalo je zagušljivo. Uhvatio sam nekoliko pogleda upućenih meni,ali nisam odreagovao na vapaj tvog tela,gledajući na sat izbegao sam tvoje poglede.
Bila si sama,bespomoćna i po svojim godinama nespremna da upoznaš čari sveta koji bi Te odvojio od sveta u kom si do tada živela.
Izašao sam iz kafića,u nozdrvama sam još uvek osećao miris dima,zapalio sam još jednu cigaretu zaključivši možda i pogrešno:
 Rodjena je još jedna žena.


Нема коментара:

Постави коментар