четвртак, 29. мај 2014.

Sanjarenja

Covek ispunjen manama.
Polucovek, poluduh, polubog,
na putu ka dalekim svetovima,
u nadi da ce sresti drugi deo... deo sa vrlinom.

On ne vidi svoju senku,
ne moze sagledati nista lepo unutra.
Nema osmeha, poljubaca, cudnih ociju koje mu dolaze u susret !

Nema nikog u njemu... senka vise nije njegova pratilja.

Visoko podignuta greda stoji,
i omca se smesi njegovom vratu,
metak je drug njegovoj glavi,
a umesto susreta cudnih ociju,
hrli u zagrljaj ruznom dzelatu !

Covek ispunjen manama.
Polucovek, poluduh, polubog,
na putu ka dalekim svetovima,
u nadi da ce sresti drugi deo sebe... deo sa vrlinom.

On drzi srce cvrsto u ruci,
jer ono je karta za taj put.

Vise se nece vratiti.