петак, 25. април 2014.

Cekanje

Stezemo hladne ruke,
promrzle od cekanja.
Noc je davno pala...
i sada sam vec negde, na kraju puta,
Ne vidim te.

Gledam radoznalost kako umire,
i noc mi odnosi poslednje reci,
i boju tvog glasa.

Ne cujem te.
Ne cujes me.

Jedina zelja koju nisam imao,
ubila je ostale zelje, koje vise ne zelim da imam.

I noc vec uveliko plese,
osecam nase ruke,
promrzle od cekanja.

I sada sam vec negde na kraju puta,
hladan, mrtav, i potpuno slep.

Vise te ne vidim.

Нема коментара:

Постави коментар